Bosanskohercegovačka dijaspora danas broji više od 50% ukupnog stanovništva koje živi u zemlji — upozorio je profesor Adnan Efendić s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u izjavi za televiziju N1. Ovaj podatak, prema njegovim riječima, svrstava BiH među zemlje s najvećim omjerom iseljeništva u regiji, a uzrok leži u prisilnim migracijama tokom rata, zatim u postkonfliktnim migracijama, te u kontinuiranom ekonomskom iseljavanju.
Povod razgovora bilo je hrvatsko iskustvo: Hrvatska je od ulaska u Europsku uniju izgubila blizu 400.000 stanovnika — jednak broj koliko i BiH u periodu od 2009. do 2019. godine. Hrvatska vlada uložila je četiri miliona konvertibilnih maraka u novi program povratka dijaspore, a u okviru programa „Biram Hrvatsku" već su zabilježeni konkretni rezultati. Pored toga, Zagreb je osnovala savjetodavno tijelo mladih Hrvata izvan domovine radi očuvanja nacionalnog identiteta i poticanja povratka.
Efendić smatra da BiH ima niz aktivnosti i projekata vezanih za dijasporu na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, te da postoje i uspješni primjeri integracije politika dijaspore u strateške dokumente. Međutim, ono što nedostaje jest, kako kaže, „snažniji institucionalni pristup — jedno ministarstvo koje bi se bavilo demografijom i migracijama na sistemski, holistički način".
Posebno je naglasio problem ekonomskih povratnika. „Naši građani, poduzetnici koji se vraćaju u BiH, pogotovo u novije vrijeme, prilično ostaju neprepoznati, institucionalno neprepoznati", rekao je Efendić. Istraživanja koja je proveo pokazuju da povratnici donose finansijski, fizički, ljudski i društveni kapital, te da je poduzetnost kod njih sistemski viša nego kod onih koji nisu emigrirali. Ipak, po povratku suočavaju se s nizom praktičnih prepreka: isteklim dokumentima, nostrifikacijom diploma za djecu, uređivanjem zdravstvenog osiguranja i snalaženjem u složenom institucionalnom okruženju.
„Bitno je da im se pruži sistemska podrška na svim nivoima vlasti kako bi taj povratak tekao na jedan lijep način i sigurno bi to stimuliralo i druge da se vrate u BiH", poručio je profesor. Istovremeno je naglasio da strategija razvoja ne može biti zasnovana primarno na dijaspori, ali da ona može biti „bitan komplement i nadopunjujući faktor".
Što se tiče tržišta radne snage, Efendić je odbacio scenarij kolapsa, ali je upozorio na pojavu strukturne nezaposlenosti. „Mi već sada imamo praktično uvoz strane radne snage. Strukturna nezaposlenost će biti vjerovatno izazov u budućnosti, ali tržište radne snage će funkcionisati na svoj način", kazao je. Objasnio je da BiH ima nizak stepen participacije na tržištu rada i veliku masu neaktivnog stanovništva, što znači da potencijal radne snage još nije iscrpljen. Mehanizmi ponude i potražnje, uključujući kretanje plata, djelovat će u pravcu uspostave određene ravnoteže.
Efendić je zaključio da je pozitivan znak što se danas sve više govori o ekonomskom povratku — tj. o slučajevima u kojima građani nalaze ekonomske razloge za vraćanje u BiH — što donekle korigira negativni neto migracioni bilans. „Možemo učiti jedni od drugih. Imamo slične pozitivne primjere u našoj regiji i bitno je da to iskoristimo i za Bosnu i Hercegovinu kada je to logično", poručio je profesor s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
