Evropska centralna banka objavila je u februaru 2026. istraživanje koje potvrđuje ono što milioni iseljenika iskustveno znaju: međunarodni transferi novca sporiji su, skuplji i komplikovaniji nego što bi trebalo biti. Studija pod naslovom "Unlocking trade potential: the benefits of improving cross-border payments", čiji su autori Massimo Ferrari Minesso, Laura Lebastard i Olga Triay Bagur, donosi konkretne brojke s mjerljivim posljedicama za svakog ko redovno šalje doznake u Bosnu i Hercegovinu.
Prema podacima ECB-a koji se oslanjaju na analizu Vijeća za finansijsku stabilnost (FSB), za gotovo trećinu svih prekograničnih plaćanja troškovi prelaze tri posto vrijednosti transakcije. Za osobu koja iz Njemačke šalje 1.000 eura porodici u BiH, to znači da više od 30 eura završava u džepovima posrednika — u naknadama i skrivenim maržama na kursu — umjesto da dođe do primatelja. Istovremeno, samo 40 posto međunarodnih poslovnih transakcija završi unutar jednog radnog dana, što dodatno otežava svakodnevno finansijsko planiranje.
Na godišnjem nivou, razlika između servisa koji naplaćuje tri posto i onog koji naplaćuje ispod dva posto iznosi više od 120 eura. To je novac koji ostaje u kućnom budžetu porodice u Sarajevu ili Tuzli, umjesto da završi kao provizija posredničkih banaka.
ECB u istom dokumentu bilježi pad od 20 posto u globalnoj mreži korespondentnih banaka u odnosu na sredinu 2000-ih godina. Korespondentne banke su posrednici kroz koje prolaze klasični međunarodni bankarski transferi — svaka od njih naplaćuje naknadu i dodaje dan čekanja. Manje banaka u mreži znači manje konkurencije i, po pravilu, više troškove za krajnjeg korisnika. Bosna i Hercegovina eksplicitno je navedena u bazi podataka ovog istraživanja unutar europske i centralnoazijske regije. Platni koridori prema BiH, posebno iz Njemačke, Austrije i Švicarske, suočavaju se upravo s tim problemom: manji broj aktivnih korespondentnih banaka za transakcije s BiH čini klasične bankarske uplate sve sporijima i skupljima.
Centralni zaključak ECB-ovog istraživanja je da međusobno povezivanje brzih platnih sistema između zemalja povećava bilateralnu trgovinu za oko četiri posto — što je otprilike polovina efekta koji bi proizveo formalni sporazum o slobodnoj trgovini. Mehanizam je jednostavan: kada dvije zemlje povežu svoje platne sisteme, transakcije zaobilaze skupe posredničke lance, postaju trenutne i transparentno naplaćene.
Ono što ECB opisuje na makroekonomskom nivou, kompanije poput Wise i Remitly već primjenjuju za individualne korisnike. Umjesto da novac prolazi kroz tri do pet korespondentnih banaka, svaka s naknadom i kašnjenjem, ovi servisi koriste vlastite lokalne račune u zemlji primanja i time eliminiraju posredničke lance. Na transferu od 1.000 eura iz Njemačke u BiH, Wise naplaćuje 20,75 eura, što iznosi 2,07 posto i ostaje ispod praga koji ECB definira kao skupo. Primalac dobiva oko 1.915 konvertibilnih maraka, a naknada je prikazana unaprijed po srednjem tržišnom kursu. Servis Remitly tipično se kreće između dva i 2,5 posto ovisno o trenutnom kursu, dok Western Union s vidljivom naknadom od 33,90 eura i dodatnom maržom na kursu efektivno naplaćuje između četiri i šest posto. Klasični bankarski SEPA transfer, s fiksnom naknadom i konverzijskom maržom banke, tipično se kreće na pragu od tri posto ili iznad njega.
ECB istraživanje zaključuje da su neophodne međunarodne inicijative za povećanje interoperabilnosti platnih sistema, posebno za regije slabo pokrivene korespondentnim bankarstvom. Eurosystem aktivno radi na novim vezama s indijskim UPI sistemom i švicarskim platnim sistemom, no BiH za sada nije dio tih inicijalnih projekata. To znači da će platni koridor između Njemačke i BiH još neko vrijeme ostati ovisan o alternativnim rješenjima poput Wise i Remitly za individualne pošiljaoce.
Dugoročno, istraživanje ECB-a otvara pitanje hoće li i kada BiH biti integrirana u šire europske brze platne mreže — što bi moglo drastično smanjiti troškove doznaka koje godišnje predstavljaju značajan izvor prihoda za mnoge porodice u zemlji. Do tada, prema podacima FSB-ovog izvještaja o napretku G20 mape puta za 2025. godinu, izbor servisa ostaje na samim pošiljaocima — a razlika u koštanju ostaje jasno mjerljiva.
