Hiljade spomen-obilježja podignuta u poslijeratnoj socijalističkoj Jugoslaviji s ciljem očuvanja zajedničkog sjećanja i izgradnje međunarodnog mira danas u Bosni i Hercegovini funkcionišu kao instrumenti nacionalne mobilizacije i istorijskog revizionizma. To je centralni nalaz istraživanja BIRN-a (Balkan Investigative Reporting Network) objavljenog 30. aprila 2026. godine pod naslovom "Memory War: WWII Memorials in Bosnia as Instruments of Division and Conflict".
Kao ilustrativan primjer, BIRN navodi Memorijalni park Garavice nadomak Bihaća, gdje stoje trinaest kamenih monolita visokih do šest metara, djelo arhitekta Bogdana Bogdanovića, svečano otkrivenih 1981. godine. Memorijal je podignut u sjećanje na Srbe i ostale žrtve poklane 1941. od strane Ustaškog pokreta Nezavisne Države Hrvatske. Do kraja osamdesetih, komemorativne događaje organizovala je lokalna Liga komunista. Međutim, 1991. godine, pred sam početak rata, obilježavanje 50. godišnjice masakra radikalno se promijenilo — organizaciju su preuzela novoformirana srpska nacionalna tijela, a komemoracija je dobila izrazito srpski pravoslavni ton.
Historičar Dino Dupanović, direktor Muzeja Unsko-sanskog kantona, objašnjava za BIRN kako je memorijal tada dobio "sasvim novu političku funkciju" — pretvoren je u mjesto na kome se konstruisao narativ o ugroženosti srpskog naroda i potrebi za samoodbranom u predstojećem ratu. Bosanski Muslimani i Hrvati krenuli su sličnim putem, svaka zajednica naglašavajući vlastitu historiju stradanja. Historičar Dragan Popović, kojeg citira BIRN, konstatuje da su sve tri etničke elite u ranim devedesetima sistematski reinterpretirale historiju Drugog svjetskog rata kako bi legitimisale vlastite nacionalne projekte i mobilisale stanovništvo za sukob koji je slijedio.
Paradoks koji BIRN-ovo istraživanje posebno naglašava jeste da su upravo memorijali namijenjeni sprečavanju novih podjela postali infrastruktura tih istih podjela. U periodu od 2020. do danas, bosanskohercegovačke općine potrošile su više od pet miliona eura na izgradnju i održavanje ratnih spomen-obilježja. Prema podacima BIRN-a, gotovo su isključivo podizana za lokalnu etničku većinu — tek pet od svih novopodignutih memorijala posvećeno je civilnim žrtvama bez obzira na etničku pripadnost.
Jedan od tih rijetkih primjera inkluzivnog sjećanja nalazi se u Varešu, gdje je podignuto obilježje bez vjerskih i etničkih oznaka s natpisom "Odajte počast na vlastiti način". Taj memorijal suočen je s prijetnjom uklanjanja jer navodno nije prošao propisanu pravnu proceduru. Slični primjeri kolektivnog žaljenja bez etničke distinkcije zabilježeni su i u Zepceu, Bosanskom Petrovcu i Brčkom, ali istraživači napominju da su takve inicijative rijetke, često osporavane i politički marginalizovane.
BIRN-ovo istraživanje posebno ističe da Bosna i Hercegovina do danas nije usvojila jedinstven državni zakon koji reguliše podizanje spomen-obilježja. Svaka općina djeluje prema vlastitim kriterijima, što ostavlja prostor za politizaciju koja, umjesto pomirenja, produbljuje podjele. U takvim okolnostima, mjesta namijenjena kolektivnom žalovanju postaju pozornice za demonstraciju etničke dominacije.
Za bosansku dijasporu u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Švedskoj, ovo istraživanje nije samo historijska analiza. Politička kultura sjećanja u BiH direktan je pokazatelj stanja u kome zemlja i dalje živi, i jedan od ključnih faktora koje dijasporci koji razmišljaju o povratku uzimaju u obzir. Spomen-obilježja u BiH nemaju neutralan karakter — ona signalizuju ko u kojoj općini ima simboličku, a time i političku moć. Za onoga ko razmatra kupovinu nekretnine ili preseljenje u određenu zajednicu, lokalna memorijalna politika odražava stvarne odnose moći i stepen tolerancije prema onima koji ne dijele etničku i religioznu identifikaciju dominantne lokalne zajednice.
Za dijasporu čije su porodice direktno proživjele ratne događaje devedesetih, BIRN-ovo istraživanje nudi historijski kontekst za nešto što mnogi intuitivno znaju: da politika sjećanja u BiH nije zaključana u prošlosti, već se aktivno koristi za oblikovanje sadašnjosti. Ovo je prvi u nizu BIRN-ovih tekstova posvećenih kulturi sjećanja i memorijalnoj politici u Bosni i Hercegovini.
