U Njemačkoj sve više mladih preispituje tradicionalni put „gimnazija pa fakultet". Jedan od razloga je ubrzani razvoj vještačke inteligencije (VI), za koju stručnjaci procjenjuju da bi mogla ugroziti i do polovinu početničkih radnih mjesta u profesijama koje se zasnivaju na visokoškolskom znanju.
Nezaposlenost među akademski obrazovanim građanima već godinama bilježi rast. Enco Veber iz Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) u Nirnbergu izjavio je za ARD da je stopa nezaposlenosti visokoobrazovanih prije pandemije koronavirusa iznosila 2,1 posto, a danas se nalazi na 3,3 posto. Ipak, Veber ne govori o „izričitoj krizi akademaca", napominjući da je prosječna stopa nezaposlenosti u cjelini porasla još i više.
Zanatska zanimanja su u takvim okolnostima ponovo postala privlačnija. Za razliku od kancelarijskih poslova, zanati se smatraju otpornijim na utjecaj VI. Istovremeno, gotovo da nema privredne grane u Njemačkoj koja toliko trpi od nedostatka stručne radne snage kao zanatstvo — nepopunjeno je oko 200.000 radnih mjesta. Prema Izvještaju o stručnom obrazovanju za 2025. godinu, nedavno je u zanatstvu ostalo nepopunjeno oko 19.000 mjesta za stručno osposobljavanje, što čini 18 posto svih ponuđenih mjesta u preduzećima.
Predsjednik Bavarske zanatske komore Franc Ksaver Peteranderl upozorio je da „još uvijek previše mladih ljudi, ali i njihovih roditelja, nema pravi uvid u raznovrsne i odlične profesionalne perspektive koje zanatstvo nudi", dodajući da „još uvijek raširena opsesija akademskim zvanjima zamagljuje pogled na realnost".
Futurolog Hartvin Mas iz Instituta za istraživanje generacija naglasio je prednost ranijeg ulaska na tržište rada: „Ako studije završim sa 25 godina, pa zatim još pet godina otplaćujem studentski kredit, već imam 30." U zanatstvu mladi zarađuju ranije — „i to upravo u životnim fazama u kojima im je novac najpotrebniji".
Pogled na takozvanu životnu zaradu — zbir bruto prihoda tokom cjelokupnog radnog vijeka — pokazuje da akademci prednost kvalifikovanih zanatskih radnika sustižu tek oko 39. godine života, prema studiji Instituta za primjenjena ekonomska istraživanja (IAW) pri Univerzitetu u Tibingenu.
Kada se posmatraju mjesečni prihodi, razlike su još izrazitije. Prema Anketi o zaradama za 2024. godinu Saveznog zavoda za statistiku, zaposleni sa master diplomom, diplomom, magisterijumom ili položenim državnim ispitom u prosjeku zarađuju 6.850 eura bruto mjesečno. Zaposleni sa završenim stručnim obrazovanjem ostvaruju prosječno 3.973 eura. Međutim, oni koji polože majstorski ispit finansijski stoje znatno bolje — majstori u prosjeku zarađuju oko 5.300 eura mjesečno, što je više od 1.300 eura iznad zarade kvalifikovanih radnika bez majstorske titule i oko 100 eura više od zaposlenih sa završenim osnovnim akademskim studijama.
Ovaj takozvani „majstorski bonus" čini dodatno obrazovanje isplativom investicijom i otvara vrata prema rukovodećim pozicijama ili samozapošljavanju. „Ljudi sa majstorskim zvanjem imaju izuzetno povoljne pokazatelje na tržištu rada — i po pitanju zaposlenosti i po visini zarade", potvrdio je Veber. Posebno perspektivnim i finansijski atraktivnim smatraju se zanimanja vezana za energetsku tehniku i automatizaciju, poput mehatroničara i električara, kako navodi Mas.
Ipak, Veber ističe da i dalje postoje snažni argumenti u prilog studijama. „Akademski obrazovani i dalje imaju ubjedljivo najniže stope nezaposlenosti i najviše zarade. Naše projekcije pokazuju da će potreba za akademskim poslovima nastaviti da raste." Stoga pitanje koje obrazovanje pruža više šansi stručnjaci smatraju preuskim, zaključujući da konačni izbor karijere ovisi o sposobnostima, interesovanjima i životnim planovima svakog pojedinca.
