Tihi povratak dijaspore – zašto sve više Bosanaca razmišlja o domu

Bosna i Hercegovina spada među zemlje s najvećim udjelom dijaspore u svijetu. Prema podacima Svjetske asocijacije dijaspore, oko 34 posto ljudi rođenih u BiH živi u inostranstvu, što zemlju svrstava na drugo mjesto globalne liste, odmah iza Gvajane i ispred Albanije. Procjenjuje se da je gotovo dva miliona Bosanaca rasuto po više od 50 zemalja. Ipak, sve glasnije se čuju priče o povratku – i to ne iz pukog sentimenta, već kao rezultat trezvene procjene životnih i ekonomskih uvjeta.

Jedan od takvih primjera je Miralem Hodžić, 50-godišnji poduzetnik koji je prije 15 godina otišao u Njemačku i tamo izgradio građevinsku kompaniju s 30 zaposlenih. Danas je razočaran: "Politička klima je toksična, a porast AfD-a me zabrinjava. U građevinarstvu sve se svodi na cijenu, a kao pošten čovjek, teško je preživjeti. Ne želim raditi na prečac", kaže Hodžić, koji je već donio odluku. "Vraćam se. U Bosni moje iskustvo ima vrijednost i tamo sam poštovan."

Hodžić nije usamljen slučaj. Nedavna studija njemačkog Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB) pokazala je da je 26 posto migranata u Njemačkoj u protekloj godini razmatralo odlazak. Faktori poput političkog nezadovoljstva, visokih poreza, prekomjerne birokracije i rastućih troškova života tjeraju mnoge da traže alternative. Onima koji u BiH posjeduju nekretninu ili zemljište, povratak je i ekonomski racionalan izbor.

Bosna i Hercegovina bilježi skroman, ali primjetan napredak. Zdravstveni sektor pokazuje vidljiva poboljšanja. "U Njemačkoj čekam šest mjeseci na kardiologa. U Sarajevu dobijem termin za dvije sedmice, a za oftalmologa za dva dana", kaže Hodžić. Rastu i plate, a ulaganja u IT, energetiku i turizam stvaraju nova radna mjesta. Paradoksalno, BiH sada sama pati od nedostatka kvalificiranih radnika – problema koji se dugo vezivao isključivo za Njemačku ili Austriju.

Uprkos rastućim namjerama povratka, dijaspora ostaje ključna ekonomska snaga za BiH. Doznake iz inostranstva čine više od 14 posto BDP-a, odnosno oko 2,5 milijarde eura godišnje. Prema podacima Centralne banke BiH, samo u prvom kvartalu 2025. godine u zemlju je prebačeno 480 miliona eura.

Komparativni primjer nudi Hrvatska. Tamošnje doznake čine 7,2 posto BDP-a, što je najviši udio u EU, a vlada 2025. godine pokrenula je program javnog finansiranja koji podržava projekte vezane za povratak Hrvata u BiH s do 80.000 eura po projektu. "Želimo stvoriti održive strukture, a ne samo simbolične geste", izjavio je hrvatski ministar Branko Bačić. Ovaj model pokazuje stratešku važnost dijaspore – lekciju koju BiH još nije naučila.

Bh. vlasti su decenijama zanemarivale dijasporu. Ne postoji zasebno ministarstvo, nema ciljanih poticajnih programa niti pristupačnih kreditnih shema za povratnike. Bankarski sektor u ovoj oblasti nema inovacija. Određenu nadu pruža tek nedavno otvoreni Ured za dijasporu u Kantonu Sarajevo, koji za cilj ima jačanje veza s Bosancima u inostranstvu i pružanje pomoći pri investiranju ili planiranju povratka. Hoće li ova inicijativa prerasti u pravi pokretač povratka ili ostati simbolična, ostaje da se vidi.

Drugačiji pristup ima inicijativa "Pokret Snaga Domovine". Njihova kampanja "Vrati se kući" obilježena je velikim bilbordima duž granica i autocesta koji pozivaju dijasporu da se vrati i pomogne u izgradnji zemlje. "Bosna se godinama suočava s emigracijskim valom. Vjerujemo da je vrijeme da zaustavimo ovaj trend", kaže Ahmed Husagić, predsjednik pokreta. "Kvalitet života u Bosni polako raste, a život na Zapadu više nije onakav kakav je bio prije deset godina."

Posebnu ulogu u ovoj priči igra nekretninska imovina. Kuće uz more, planinski apartmani ili ruralna zemlja sve češće postaju osnova za poduzetničke projekte, posebno u sektoru eko i etno-turizma gdje BiH ima značajan potencijal. Ipak, izazovi ostaju: nostrifikacija stranih diploma traje od šest do devet mjeseci, a sindikati upozoravaju na potrebu poboljšanja radnih uvjeta i plata kako bi se povratnici zadržali dugoročno.

Povratak u Bosnu više nije puka romantična ideja. Za sve više Bosanaca to je realna opcija – na razmeđu rastuće cijene života i političke neizvjesnosti na Zapadu s jedne strane, i sporo, ali primjetno stabilizirajuće Bosne s druge...