Zemlje Baltika i Balkana suočavaju se s rastućim fenomenom ekonomske koncentracije u jednom dominantnom gradu, dok čitave regije riskiraju da ostanu zarobljene u razvojnom zastoju, upozoravaju ekonomski analitičari i istraživači.
Adrian Nikolov iz Instituta za tržišnu ekonomiju, think-tanka sa sjedištem u Sofiji, objavio je u februaru svoju godišnju regionalnu analizu. Prema njegovim nalazima, bugarska prijestolnica Sofia generirala je 2024. godine 46 milijardi eura, što predstavlja 44 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda cijele Bugarske. Ovaj podatak slikovito ilustruje razmjere geografske neravnomjernosti u raspodjeli ekonomske aktivnosti.
Nikolovljeva analiza dio je šireg trenda koji se opaža u više zemalja regije. Od Estonije i Latvije na sjeveru do Srbije, Bugarske i šire balkanske zone na jugu, malobrojne i demografski sve slabije države ulažu gotovo sve raspoložive resurse u razvoj jednog urbanog centra, dok provincija bilježi odljev stanovništva, investicija i infrastrukture.
Ovaj obrazac koncentracije kapitala nije slučajan. Strane direktne investicije, javna potrošnja, obrazovne institucije i zdravstvene usluge visokog standarda gravitiraju prema glavnim gradovima, što dodatno pojačava razlike između centra i periferije. Mladi obrazovani kadrovi napuštaju manje sredine u potrazi za radnim mjestima i životnim standardom koji nude metropole, stvarajući začarani krug koji se teško prekida.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, ovaj fenomen ima posebnu težinu. Sarajevo, kao najveći urbani i ekonomski centar, apsorbira značajan dio investicija, dok sjeverne, istočne i ruralne oblasti zaostaju. Banja Luka i Mostar, kao regionalni centri, bilježe određeni privredni rast, no ni izbliza ne mogu parirati privlačnosti sarajevske aglomeracije za domaće i strane investitore.
Trend je zabrinjavajući i sa demografskog aspekta. Čitavi dijelovi Balkana bilježe ubrzano starenje i iseljavanje, pri čemu su upravo ruralne i manje urbane sredine najpogođenije. Bez decentralizacije investicija i snažnije regionalne politike razvoja, razlike između glavnih gradova i ostatka zemlje mogle bi se u narednim godinama još produbiti.
Analitičari upozoravaju da koncentracija ekonomske aktivnosti u jednom gradu nosi sistemske rizike za cjelokupnu nacionalnu ekonomiju. U slučaju ekonomskog šoka ili krize, ranjivost se multiplicira kada je privreda pretjerano ovisna o jednom žarištu. Diversifikacija ekonomske baze kroz regionalni razvoj postaje stoga ne samo socijalno, već i makroekonomski pitanje prvog reda.
Emerging Europe, koji je izvorno objavio ovu analizu, navodi da vlasti u nekoliko zemalja regije pokušavaju uvesti poticaje za decentralizaciju poslovanja, uključujući porezne olakšice za kompanije koje se nastanjuju izvan glavnih gradova te subvencije za razvoj infrastrukture u zapostavljenim područjima. Rezultati ovih mjera za sada su skromni i ne prate tempo kojim se kapital i stanovništvo koncentriraju u metropolama.
Za bosansku dijasporu koja razmatra povratak ili ulaganje u nekretnine i privredu u domovini, ovi podaci nose praktičnu poruku: investicijski potencijal ostaje neravnomjerno raspoređen, a rizici ulaganja u udaljenim regijama ostaju znatno viši nego u urbanim centrima. Istovremeno, upravo ta neravnomjernost otvara prostor za pionirska ulaganja u manje zasićenim tržištima, uz odgovarajući oprez i dugoročnu perspektivu.
