Nakon trinaest godina života i rada u Amsterdamu, Mirza Softić vratio se s porodicom u Sarajevo početkom 2024. godine s jasnim ciljem — pokrenuti vlastiti biznis u turizmu. Softić je studirao novinarstvo u Sarajevu, a s 28 godina preselio se u Holandiju gdje je radio za Booking i druge turističke kompanije, dok mu je supruga gradila karijeru u struci.
Po dolasku u Sarajevo, porodica Softić suočila se s uobičajenim administrativnim izazovima: sređivanjem dokumentacije za selidbu, ishodovanjem boravišne dozvole za suprugu koja nema bosansko državljanstvo, upisom djece u vrtić i školu. "Prvi mjeseci su prošli tako što smo se navikavali, uređivali papirologiju, sređivali papire za selidbu, tražili boravišnu dozvolu za nju, pošto se ona morala odreći našeg državljanstva, tražili smo vrtić, školu itd., ali sve je vrlo brzo došlo na svoje", kaže Softić.
Kako bi ublažili financijske rizike tranzicijskog perioda, porodica je unaprijed osigurala ušteđevinu za prve dvije godine. Softić je po povratku počeo honorarno raditi kao web novinar za Al Jazeeru, dok je supruga radila kao prevodilac. Paralelno je razvijao poslovni plan za turistički sektor — oblast u kojoj ima višegodišnje iskustvo i u kojoj prepoznaje prilike uz relativno niska početna ulaganja.
Softić naglašava da je temeljita priprema preduvjet uspješnog povratka. "Ne možete doći grlom u jagode. Plan mora sadržavati izbor šta ćete raditi, gdje će djeca ići u školu, znaju li dovoljno naš jezik da tek tako mogu nastaviti, gdje ćete živjeti. I naravno, nije samo računica u pitanju, ali ako računica ne funkcioniše, sve je onda pod upitnikom. Smatram da je godina dana, ili možda dvije, sasvim dovoljno da se napravi takav plan, ako neko zaista želi da se vrati, pa čak i da djeca bolje nauče jezik ako ga ne znaju", poručuje on.
Iskustva sličnih povratnika razmjenjuju se i na Facebook grupi "Povratak u Bosnu i Hercegovinu - RahatLand", čiji su članovi uglavnom osobe koje planiraju ili su već realizirale povratak. Česta tema je zaposlenje i poslovanje — mnogi se vraćaju s već razvijenim poslovnim modelima, namjeravaju prenijeti poslovne ideje iz inozemstva ili raditi na daljinu. Povratnici tako u BiH donose ne samo kapital, nego i znanje i iskustvo stečeno u inozemstvu, što može doprinijeti razvoju lokalnog tržišta i jačanju poslovne kulture.
Kao ključne motive povratka, povratnici najčešće navode želju za mirnijim i zdravijim načinom života, sporijim tempom i više vremena za porodicu. Ističu da su u inozemstvu, uz veće prihode, radili znatno više, živjeli pod stalnim pritiskom i imali manje prostora za privatni i društveni život. Mnogi kažu da im nedostaju bliskost, spontanost i osjećaj zajednice, te da su im kvalitet života, priroda i blizina porodice važniji od visine plaće. Dio povratnika ipak priznaje da se nisu u potpunosti snašli — od biroktatskih prepreka do kulturnih razlika — te da život u inozemstvu za njih više nema nekadašnju privlačnost, posebno s obzirom na rast troškova i sve izraženiji osjećaj usamljenosti.
Softić ocjenjuje da se stanje u BiH u posljednjih petnaest godina znatno poboljšalo. Pokrenuo je biznis u turističkom sektoru, a povoljni porezni uvjeti i kontinuirani rast turizma u Bosni i Hercegovini on vidi kao konkretne prilike za povratnike koji su spremni uložiti trud i strpljenje u planiranje i realizaciju povratka.
