Matthias Voth, direktor bolnice Harzklinikum u Quedlinburgu, ne skriva zabrinutost: „Bez stranih liječnika veliki dio bolnica u Njemačkoj više ne bi mogao normalno funkcionirati." Oko trećine liječničkog osoblja u njegovoj ustanovi čine doseljenici, a takvi omjeri odavno su postali uobičajeni diljem zemlje — naročito izvan velikih gradova. Prema dostupnim podacima, više od 50.000 liječnica i liječnika iz inozemstva, odnosno bez njemačkog državljanstva, trenutno popunjava praznine u njemačkom zdravstvenom sistemu.
Paradoksalno, Njemačka istovremeno ima više liječnika nego ikada ranije. „Ako se pogleda broj liječnica i liječnika po stanovniku, Njemačka je zajedno s Austrijom u svjetskom vrhu", ističe Christian Karagiannidis, liječnik intenzivne medicine i bivši član vladinog povjerenstva za reformu bolnica. „To znači da ih ukupno zapravo imamo i više nego dovoljno." Ipak, zemlja trenutno ne može popuniti oko 6.000 otvorenih radnih mjesta u bolnicama.
Karagiannidis uzrok vidi u neučinkovito organiziranom bolničkom sistemu. U Njemačkoj je raspoređeno 1.700 bolnica, što je u međunarodnoj usporedbi „iznimno puno", dok u pojedinim ruralnim regijama istovremeno nedostaje zdravstvene skrbi. „Nažalost, istodobno imamo pojave prekomjerne, nedostatne i pogrešne zdravstvene skrbi", kaže on.
Dodatni problem predstavlja porast zaposlenih koji rade skraćeno radno vrijeme. Već 2022. godine oko trećine liječničkog osoblja radilo je na pola radnog vremena, zbog čega je za jedno liječničko radno mjesto faktički potrebno osigurati 1,2 liječnika, izračunala je Njemačka liječnička komora. Situaciju pogoršavaju i pooštrene smjernice za zaštitu na radu, odlazak generacija baby booma u mirovinu te sve veće administrativno opterećenje. Wolfgang Schütte, predsjednik Udruženja bolnica savezne pokrajine Saska-Anhalt, procjenjuje da birokracija zauzima gotovo polovicu radnog dana: „Pretpostavio bih da polovica radnog dana od osam sati čini birokracija."
Konkretno iskustvo nosi Ina Viaroukina, specijalizantica na odjelu intenzivne njege u Quedlinburgu. Četrdesetpetogodišnjakinja je prije sedam godina stigla iz Bjelorusije, gdje je zarađivala oko 170 eura mjesečno. Krajem tridesetih naučila je njemački jezik, ostavila supruga i domovinu te se doselila u Njemačku kako bi sebi i dvjema kćerkama omogućila bolji život. Svakodnevno provodi sate dokumentirajući slučajeve i obavljajući administrativne zadatke, redovito radi šestodnevne tjedne s dugim smjenama, a suočava se i s jezičnim preprekama te rasizmom. „Jednom sam imala situaciju — pacijentica to nije rekla meni izravno, nego medicinskom osoblju — da želi njemačku liječnicu. Odgovorila sam: 'Nema problema, ali onda će morati čekati'", prisjeća se Viaroukina.
Posljednjih godina u Njemačku su na rad stigli i brojni liječnici s prostora bivše Jugoslavije, koji su također morali savladati njemački jezik i prilagoditi se tamošnjem sistemu. Prema riječima direktora Votha, u Saskoj-Anhaltu nakon završenog medicinskog studija u pokrajini ostaje raditi samo 30 posto diplomiranih liječnika — ostali odlaze u druge dijelove zemlje ili prelaze u administraciju.
Rješenje za sistemski nedostatak kadra stručnjak Karagiannidis vidi u reformi bolničkog sistema, usvojenoj 2024. pod tadašnjom „semafor-koalicijom" uz ključnu ulogu ministra zdravstva Karla Lauterbacha. Reforma predviđa koncentraciju liječenja u manjem broju, ali većih bolnica, čime bi se smanjila i ukupna potreba za osobljem. „Više većih jedinica, ali manje malih bolničkih lokacija, a time ukupno i manji broj bolnica u Njemačkoj", sažima Karagiannidis. Puna provedba reforme očekuje se najranije do 2030. godine.
Mnogi direktori bolnica prema reformi su skeptični. U travnju je aktualna savezna vlada Zakonom o prilagodbi bolničke reforme ublažila izvorne prijedloge — djelomično i na zahtjev samih bolnica koje su tražile dulja prijelazna razdoblja. Uz reformsku neizvjesnost, bolnice se suočavaju i s kroničnim proračunskim problemima. „Jako puno njih posluje s deficitom", upozorava Schütte. Takve okolnosti dodatno smanjuju privlačnost manjih ustanova za mlade liječnike, zbog čega će bolnice izvan velikih gradova i u budućnosti hitno trebati stručnjake iz inozemstva.
