Trideset godina nakon rata, Bosna i Hercegovina i dalje liči na zemlju koja zna gdje boli, ali ne zna kako da prestane. Ian Bancroft, bivši britanski diplomat koji je godinama živio u regiji, upravo je objavio knjigu The Bosnian Straitjacket — Bosanska kazulja. Naslov govori sve.
Bancroft je 2025. godinu proveo slušajući ljude diljem Bosne. Ne političare. Ljude. Učitelje, penzionere, mlade koji razmišljaju o odlasku, one koji su već otišli, one koji su se vratili i požalili. Ono što je čuo pretočio je u portret zemlje koja se osjeća zarobljenom, ali ne i poraženom.
Sistem koji je dizajniran da ne funkcioniše
Daytonski sporazum iz 1995. zaustavio je rat. Ali stvorio je i nešto što Bancroft opisuje kao institucionaliziranu podjelu i zavisnost. Zemlja ima 15 parlamenata. Tri predsjednika. Entitete koji funkcionišu kao zasebne države unutar države. Kantone koji se bore oko nadležnosti. I svaki problem koji se pojavi — škole, zdravstvo, putevi, korupcija — nestaje u toj lavirintu odgovornosti u kojoj niko konkretno nije kriv.
Kad sve odgovara za sve, na kraju niko ne odgovara ni za šta.
Diskriminatorne odredbe ostaju na snazi uprkos presudama Evropskog suda za ljudska prava. Reforma Ustava, posljednji ozbiljan pokušaj iz aprila 2006. godine, propala je i nije se ponovila. Pomirenje stagnira. Genocid se negira. Ratni zločinci slave. Škole dijele djecu po etničkim linijama pod istim krovom i zovu to privremenim rješenjem — dvadeset godina.
Zemlja iz koje mladi odlaze, a dijaspora gleda sa strane
Za one koji živite u Njemackoj, Austriji ili Svedskoj, ovo nije apstraktna politička analiza. Ovo je razlog zašto ste vi — ili vaši roditelji — napustili Bosnu. I razlog zašto mnogi od vas, kada pomislite na povratak, osjetite onaj čudan stisak u grudima koji nije ni da ni ne.
Bancroft piše o osjećaju nemoći koji prožima sve slojeve bosanskog društva. Prepoznajete problem. Znate što ne valja. Ali rješenje — to je druga priča. Jer rješenje zahtijeva konsenzus koji ne postoji, reformu sistema koji se brani sam od sebe, i volju političkih elita koje od kaosa žive.
I dok traje ta paraliza, Bosna postaje zemlja koja se prazni. Prema nekim procjenama, BiH se približava trenutku kada će imati gotovo jednak broj stanovnika unutar granica i izvan njih. Dijaspora u Evropi šalje rekordne doznake kući — 4,46 milijardi KM samo u 2025. godini. Novac stiže. Ljudi ne.
Nemoć, ali ne i beznađe
Ono što Bancroft naglašava — i što razlikuje njegovu knjigu od još jedne tužne analize balkanske disfunkcije — jeste da ispod svega toga postoji nešto što se ne da ugasiti. Zove to otpornošću. Mi bismo to možda nazvali inatom.
Ima onih koji se bore unutar sistema. Učitelja koji odbijaju podjelu. Novinara koji ne odustaju. Mladih koji su izašli na ulice nakon tragične smrti studenta Erdoana Morankića u tramvajskoj nesreći u Sarajevu — ne kao Bošnjaci ili Srbi ili Hrvati, nego kao građani koji traže odgovornost. Ti momenti ne mijenjaju sistem odmah. Ali pokazuju da nešto živo još kuca ispod površine.
Bancroft završava s pitanjem koje i mi postavljamo sebi: kako će se taj osjećaj — nemoć ali ne i beznađe — zvučati za dvadeset ili trideset godina?
Šta ovo znači za dijasporu?
Ako ste ikada sjedili za stolom u Stuttgartu ili Beču i objašnjavali prijatelju iz Njemacke šta su to entiteti, šta je visoki predstavnik, zašto BiH ima tri predsjednika — znate kako izgleda to lice: blago zbunjen, pokušava razumjeti, ne uspijeva sasvim.
Bancroft je to iskustvo preveo u knjigu na engleskom. The Bosnian Straitjacket nije turistički vodič ni politička analiza za diplomate — to je pokušaj da se objasni Bosna onima koji je vole izdaleka, razumiju je djelimično, i pitaju se što s njom.
Možda je najpoštaniji opis Bosne danas upravo onaj koji knjiga nudi: zemlja koja se osjeća zarobljenom, ali ne poraženom. Nemoćnom, ali ne i bez nade. I koja i dalje čeka — od dijaspore, od Evrope, od sebe same — da neko napokon povuče pravi potez.
Izvor: Ian Bancroft, "Why Bosnia Feels Helpless But Not Hopeless", Balkan Insight, april 2026. Knjiga The Bosnian Straitjacket dostupna je u knjižarama i online.
