Politički magazin „Monitor" njemačkog javnog servisa ARD objavio je istraživanje kojim se razotkriva sustavno iskorištavanje stranih radnika u njemačkoj mesnoj industriji. Uglavnom mladi muškarci iz Indije i Vijetnama dolaze u Njemačku privučeni visokim plaćama, no umjesto bolje budućnosti mnogi upadaju u zamku visokih posredničkih naknada i izrabljivačkih radnih odnosa.
Radnici dolaze s vizom za stručnu ili sezonsku radnu snagu, a agencijama za posredovanje plaćaju naknade u iznosu od nekoliko tisuća pa do više od deset tisuća eura. Jedan mladić iz indijske savezne države Kerala izjavio je za Monitor da je njegova obitelj prodala sav nakit kako bi pokrila te troškove. Vijetnamski radnik ispričao je da je novac pozajmio od susjeda, rodbine i braće i sestara, i to neposredno nakon vjenčanja.
U središtu istraživanja nalazi se kompanija Westfleisch, jedan od najvećih prerađivača mesa u Njemačkoj. Kompanija je u početku reagirala izjavom da „izričito ne odobrava takvo postupanje" i da se zalaže za prava zaposlenika. Međutim, istovremeno je potvrdila da je i sama agencijama za posredovanje plaćala naknade do 15.000 eura, opisujući te iznose kao suprotne vlastitim vrijednostima. Westfleisch je uz to potvrdio da je u Vijetnamu direktno naplaćivao paušalne naknade od zaposlenika, pravdajući to tamošnjom poslovnom praksom i navodeći da su naknade uključivale troškove jezičnih kurseva.
Istraživanje je pokazalo i drugi zabrinjavajući obrazac: radnici dolaze s vizom za stručnu radnu snagu, što podrazumijeva akademsku kvalifikaciju, ali ih se u Njemačkoj zapošljava kao pomoćne radnike i sukladno tome plaća. Uvid u platne listiće koje je Monitor dobio to potvrđuje. Westfleisch je na ovo pitanje odgovorio da se kompanija pridržava svih zakonskih odredbi.
Reporterski tim Monitora uspio je prikriven stupiti u kontakt s agencijom GG&C GmbH iz južne Njemačke, koja je za Westfleisch posredovala više od 100 radnika iz zemalja izvan EU-a. U razgovoru s novinarima, šefica agencije govorila je o mogućnosti otkaza radnicima čak i nakon isteka probnog roka. Reporterima je ponuđen i popust: za tri posredovana radnika naknada bi se naplaćivala samo dvaput po 2.000 eura, dok bi treći radnik bio „besplatan". U službenoj izjavi agencija se distancirala od netransparentnih naknada, no priznala je da lokalni partneri u zemljama porijekla naplaćuju određene troškove na licu mjesta.
Westfleisch je saopćio da je prekinuo suradnju s GG&C GmbH. Prema istraživanjima Monitora, među klijentima te agencije nalazio se i koncern Tönnies, danas poznat pod imenom Premium Food Group, koji je u prošlosti više puta bio na udaru kritika zbog uvjeta rada. I Tönnies je potvrdio da je okončao suradnju s agencijom, izjavivši da je takva praksa „neprihvatljiva", te naglasio da se radna snaga vrbuje „isključivo u skladu sa zakonima". Kompanija je dodala da i dalje zapošljava sve ranije vrbovane radnike iz Indije.
Posebno teška situacija nastaje kada radnici, koji su obično smješteni u stanovima čiji se najam direktno odbija od plaće, dobiju otkaz za vrijeme bolesti. Više indijskih radnika ispričalo je da su otpušteni u probnom roku zbog bolesti te istovremeno ostali bez smještaja. Westfleisch je potvrdio da je „u pojedinačnim slučajevima" dolazilo do raskida radnog odnosa, te najavio uspostavu „financijskog paketa pomoći za posebno pogođene radnike".
Stručnjakinja za ljudska prava Mimi Vu iz vijetnamske organizacije Raise Partner naglasila je da odgovornost leži i na samim kompanijama. „Poduzeća moraju osigurati i kontrolirati da radnici koje zaposle, a koji su posredovani od strane agencija, ne budu iskorištavani u procesu vrbovanja. Potrebna je obveza preuzimanja odgovornosti, i to za svaku vrstu vrbovanja, posebice kad se radi o radnoj snazi iz inozemstva", izjavila je Vu. Svećenik Peter Kossen iz Lengericha, koji se godinama zalaže za prava radnika u mesnoj industriji, upozorio je da ovisnost i pritisak na radnike iz trećih zemalja dosežu potpuno novu razinu u usporedbi s ranijim slučajevima zloupotrebe radnika iz istočnoeuropskih zemalja EU-a.
