Bosna i Hercegovina suočava se s rastućim pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda i Evropske unije da ukine subvencije na električnu energiju, reformira državne elektroprivrede i uvede tržišne cijene struje. Za građane u zemlji, ali i za povratnike i dijasporu koja razmišlja o ulaganjima ili povratku, ove promjene mogle bi imati direktne finansijske posljedice.
BiH trenutno spada među države s najjeftinijim cijenama električne energije u Evropi. Dio tih cijena subvencioniran je posredno — kroz zaštićene tarife i nedovoljno reformirane državne energetske kompanije poput Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede RS. MMF u svojim preporukama za BiH eksplicitno traži ukidanje ovih subvencija i komercijalnu reorganizaciju elektroprivreda, naglašavajući da sadašnji model nije finansijski održiv dugoročno.
Paralelno, EU pritisak dolazi i kroz novi Mehanizam prilagodbe ugljičnih granica — poznat pod engleskom skranicom CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism). Ovaj instrument direktno prijeti bosanskohercegovačkim izvoznicima koji svoje proizvode plasiraju na evropsko tržište, budući da će od njih biti traženo plaćanje naknade za ugljični otisak. Za BiH, čija industrija još uvijek u velikoj mjeri ovisi o termoenergetici i ugljiku, to predstavlja ozbiljan ekonomski izazov.
Situaciju dodatno usložnjava klimatska nestabilnost. Suša u 2024. godini osjetno je smanjila proizvodnju hidroelektrične energije, što je prema procjenama nanijelo ekonomsku štetu u visini od oko 0,5 posto bruto domaćeg proizvoda. U normalnim godinama BiH je primarni neto izvoznik električne energije u regionu, no klimatske oscilacije sve više narušavaju tu poziciju.
EU Plan rasta za Zapadni Balkan (Growth Plan), koji BiH može iskoristiti u okviru svog puta ka evropskim integracijama, identificira energetiku kao jednu od prioritetnih oblasti za investicije. To znači da su regionalne i međunarodne investicije u obnovljive izvore energije, modernizaciju mreže i energetsku efikasnost sve realnije, a za dijasporu i povratnike otvaraju se potencijalno interesantne investicijske prilike.
Solarna energija posebno se ističe kao sektor s brzim rastom. Sve veći broj domaćinstava i malih poduzetnika u BiH već sada instalira solarne panele, dijelom i uz poticaje koji dolaze kroz različite EU i razvojne fondove. Za povratnike koji planiraju obnovu nekretnina ili izgradnju novih objekata, ulaganje u solarnu energiju i energetsku efikasnost može se pokazati kao dugoročno isplativo rješenje, pogotovo ako tržišne cijene struje porastu.
Reformski pritisci, međutim, nisu bez rizika za obične potrošače. Ukidanje subvencija bez adekvatnih socijalnih mjera zaštite moglo bi dovesti do naglog rasta računa za struju, što bi posebno pogodilo domaćinstva s nižim primanjima. Vlasti u BiH do sada su oklijevale s provođenjem ovih reformi upravo zbog njihove politički osjetljive prirode, no EU uvjetuje napredak u procesu pridruživanja i pristup fondovima upravo provedbom ovakvih strukturnih mjera.
Za dijasporu koja šalje doznake porodici u BiH ili planira povratak, porast troškova energije znači i porast općih troškova života. S druge strane, oni koji razmatraju investicije u nekretnine ili male biznise trebali bi uzeti u obzir energetsku efikasnost kao ključan faktor pri donošenju odluka — jer je jasno da era subvencionisane jeftine struje u BiH polako, ali sigurno, dolazi kraju.