Benjamin Čitaković, jedini sin Semira Čitakovića, predstavio je javnosti svoju životnu priču koja se, kako su prisutni naglasili, ne dešava svaki dan. Mladi farmer, odrastao uz oca i rad na zemlji, danas vodi gazdinstvo zajedno s njim, a u taj posao uključio je i svoju suprugu koja je veći dio života provela u Austriji.
Benjamin je ispričao da je s radom na gazdinstvu počeo još kao mali, uzevši rano sjesti na traktor uz oca. Danas, kaže, s ocem dijele obaveze – otac je više uz stoku, dok Benjamin preuzima ostale poslove. Između njih vlada potpuni dogovor, a rad na imanju nije im prepreka za privatni život.
Suprugu je upoznao na svadbi. Ona je rođena u Sarajevu, ali je djetinjstvo provela u Brčkom, a zatim se s porodicom preselila u Austriju, gdje je živjela i radila oko dvadeset do dvadeset i tri godine. Benjamin je otkrio da je i sam dva zimska perioda proveo u Austriji radeći kod rodbine supruge, koji tamo imaju vlastitu firmu, ali mu taj način života na kraju nije odgovarao.
"Tamo, ako dvoje ne rade, 3.000 eura – kako da platim sve obaveze? Stan, režije, sve je skupo. Ovdje, dvoje djece, žena skače kada treba, uvijek nekako funkcionišemo," rekao je Benjamin, objašnjavajući zašto je odlučio ostati u Bosni umjesto da se trajno naseli u Austriji.
Kada je zamolio suprugu da se preseli u Bosnu, ona je, prema Benjaminovim riječima, pristala bez velikog oklijevanja. Ključnu ulogu u toj odluci odigrali su – konji. "Ona jako voli životinje, a moj djed je imao konje. Konji su je gotovo kupili," rekao je Benjamin uz osmijeh, dodajući da mu supruga pomaže na imanju čak i kada to nije neophodno, pa ga redovno prati na traktoru.
Porodica supruge, koja živi u Austriji, u početku je bila mješovitih osjećanja prema preseljenju. "Svi su voljeli da smo tamo, ali smo se na kraju svi dobro razumjeli," kazao je Benjamin. Rodbina s austrijske strane danas često dolazi u posjete u Bosnu, a Benjaminova porodica njima odlazi svakih dva do tri mjeseca.
Benjamin i njegova supruga zajedno imaju dvoje djece – sina i kćerku. U braku su četiri godine. Djeca su, kako je napomenuo, dobila i austrijske papire, što im otvara mogućnosti za budućnost, ali Benjamin naglašava da za sada nema namjeru napuštati Bosnu.
Pored rada na gazdinstvu, Benjamin je poznat i kao takmičar na Traktorijadi, gdje je prvak u svojoj kategoriji. Supruga ga u tome podržava i prati na takmičenjima, mada prizna da ju boli što je sve to skupo, posebno transport. "Ona me stvarno cijeni. Kada pobijedim, ona to odmah objavi. Nemam se na što žaliti," rekao je Benjamin.
Benjaminova priča oslikava fenomen koji ostaje iznimno rijedak u bosanskom društvu – mladi čovjek koji je, umjesto da ode u dijasporu, uspio privući partnera iz dijaspore natrag u Bosnu i izgraditi stabilan život na selu, oslanjajući se na porodično gazdinstvo, međusobno povjerenje i ljubav prema zemlji i životinjama.
