Mandat visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Christiana Schmidta, nije strogo vremenski ograničen, no sve je prisutnija spekulacija da će on napustiti tu funkciju nakon općih izbora u oktobru 2026. godine. Rasprave o njegovom mogućem odlasku usko su vezane za šire pitanje o tome treba li Ured visokog predstavnika (OHR) uopće nastaviti s radom — ili je pak došlo vrijeme za njegovo ukidanje.
OHR je osnovan Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine kao međunarodni nadzorni mehanizam zadužen za provedbu civilnih aspekata mira u BiH. Visoki predstavnik raspolaže tzv. Bonskim ovlaštenjima, koja mu omogućavaju donošenje zakona i smjenu zvaničnika koji opstruiraju mirovni proces. Schmidt, koji tu dužnost obavlja od avgusta 2021. godine, višestruko je koristio ta ovlaštenja, naročito u kontekstu izborne reforme i ustavnih izmjena.
Pitanje zatvaranja OHR-a nije novo. Peace Implementation Council (PIC), tijelo koje nadzire rad OHR-a, više puta je razmatralo uvjete pod kojima bi ta institucija mogla biti ukinuta. Do sada su ti uvjeti — poznati kao "5+2 agenda" — ostali neispunjeni, a nestabilna politička situacija u zemlji dodatno otežava napredak prema njihovoj realizaciji.
Odlazak Schmidta otvorio bi nekoliko scenarija. Prema prvom, PIC bi mogao imenovati novog visokog predstavnika koji bi nastavio s dosadašnjom politikom međunarodnog nadzora. Prema drugom scenariju, međunarodna zajednica mogla bi iskoristiti tu tranziciju kao priliku za restrukturiranje ili postupno ukidanje OHR-a, uz istovremeno jačanje nadzornih mehanizama Europske unije. Treći scenarij podrazumijeva prolongirano razdoblje neizvjesnosti, koje bi moglo negativno utjecati na reformske procese i europske integracije BiH.
Europska unija već ima pojačano prisustvo u BiH kroz misiju EUFOR Althea i proces pristupnih pregovora, koji su formalno otvoreni 2024. godine. Dio analitičara smatra da bi EU mogla preuzeti veći dio odgovornosti za stabilizaciju i demokratsku konsolidaciju u zemlji, čime bi se umanjila potreba za daljnjim postojanjem OHR-a u sadašnjem obliku.
Međutim, kritičari upozoravaju da je BiH još uvijek daleko od ispunjavanja standarda vladavine prava i funkcionalne državnosti koji bi opravdali zatvaranje OHR-a. Entitetski i etnički podjele i dalje blokiraju ključne reforme, dok separatistička retorika — posebno iz Republike Srpske i njenog lidera Milorada Dodika — ostaje ozbiljna prijetnja ustavnom poretku zemlje.
Sudbina OHR-a nakon Schmidtovog odlaska stoga ostaje otvoreno pitanje, čiji će odgovor uvelike zavisiti od razvoja unutarnjih političkih prilika u BiH, ali i od strateškog konsenzusa unutar međunarodne zajednice — prije svega SAD-a i ključnih članica EU-a — o tome kakvu budućnost žele za ovu zapadnobalkansku državu.